1. Sveti Ignacije Antiohijski

Približavajući se glavnom gradu Rimskog Carstva gdje će mučeničkom smrću posvjedočiti svoju ljubav prema Kristu, Ignacije, u pismima upravljenima kršćanima Filadelfije i Rima, tumači svoje vlastito mučeništvo upravo kao znak Božjeg milosrđa.

Braćo moja, osjećam veliku ljubav prema vama i radostan nastojim učvrstiti vas. Ne ja, nego Isus Krist u kojem, lancima vezan, još uvijek strepim jer još nisam savršen. Ali vaša molitva u Bogu će me usavršiti kako bih mogao milosrdno postići baštinu. (Poslanica Filadelfljanima 5,1)

2. Sveti Klement Rimski

Pišući u ime Rimske Crkve, Klement poziva kršćane Korinta na milosrđe i jedinstvo. Na kraju pisma nalazi se velika molitva u kojoj hvali milosrdnu Božju dobrotu.

Budimo, dakle, poslušni njegovoj velikoj i slavnoj volji. Postavši molitelji njegova milosrđa i dobrote, padnimo nice i utecimo se njegovom milosrđu, napuštajući ispraznost, neslogu i ljubomoru koja vodi u smrt. (Poslanica Korinćanima 9,1)

3. Sveti Polikarp iz Smirne

Pišući Filipljanima potiče ih izbjegavati poroke te živjeti Božje milosrđe skladnim životom i opraštajući. Te opomene su na poseban način upućene svećenicima koji vode kršćansku zajednicu.

Nek svećenici budu blagonakloni i milosrdni prema svima, pozivajući zalutale i posjećujući sve nemoćne, ne zanemarujući udovice, siročad i siromašne, ukorijenjeni u dobru pred Bogom i ljudima. (Poslanica Filipljanima 6,1.2)

4. Sveti Justin

Palestinski filozof i rimski mučenik, autor je jedne od najpoznatijih apologija kršćanske vjere iz drugog stoljeća. U svojem tekstu podsjeća da se Božje milosrđe bez razlike proteže nad pravednima i nepravednima, te poziva na iskrenu molitvu i za neprijatelje.

Možemo opaziti kako je svemogući Bog blag i milosrdan, daje da sunce svijetli nad pravednima i nepravednima i šalje kišu na svete i na zle. (Dijalog s Trifonom 96)

5. Sveti Grgur Nazijanski

Biskup i crkveni naučitelj, koji je bio učitelj i svetom Jeronimu, ovako opisuje djela milosrđa u svojom poznatom govoru o ljubavi prema siromasima.

Zadobijmo blagoslov… pokušajmo biti dobronamjerni. Neka ni noć ne obustavi tvoju dužnost činiti milosrđe. Ne reci: Vratit ću se i sutra ću ti pomoći. Nijedan trenutak neka se ne ispriječi između tvoje namjere i dobročinstva. Dobročinstvo, u biti, ne dopušta odgode. (Govor 14, 38.40)

6. Sveti Kromacije

Biskup antičke Akvileje, djelovao je u četvrtom i petom stoljeću. Autor je Komentara na Markovo evanđelje i brojnih Propovijedi koje su vrijedno svjedočanstvo vjere i vitalnosti Crkve koju je on predvodio u nauku i dobročinstvima.

Gospodin milosrđa kaže da su blaženi milosrdni. Time im želi reći da nitko ne može zadobiti milosrđe od Gospodina ako u svoje vrijeme nije sam činio milosrđe. Drugdje se kaže: Budite milosrdni kao Otac vaš koji je na nebesima. (Komentar na Matejevo evanđelje 17,6)

7. Sveti Ambrozije

Milanski biskup, pokazuje nam nebeskog Oca koji prema Lukinoj prispodobi trči ususret raskajanom sinu kako bi mu dao mnogo više nego čemu bi se on mogao ikad nadati.

Krist ti se baca oko vrata jer ti želi skinuti teret ropstva s vrata i staviti ti slatki jaram. (Izlaganje Evanđelja po Luki 7, 229-230)

8. Sveti Ivan Zlatousti

Podrijetlom iz Antiohije, patrijarh carskog središta Carigrada i jedan od velikih svjedoka evanđelja sve do polaganja vlastitog života, Ivan Zlatousti kroz svoju velikodušnost i neprestani angažman u duhovnoj i materijalnoj bijedi svojih vjernika ostavio nam je pouke o aktivnom milosrđu.

 Na prvi pogled čini se da je nagrada jednaka dobru koje je učinjeno, ali u stvarnosti je puno veća. Ljudi čine milosrđe kao ljudi, a dobivaju zauzvrat milosrđe od Boga svega svemira. Ljudsko milosrđe i ono božansko nisu jednaki: između njih je onolika razlika kolika je između zla i dobra. (Komentar na Matejevo evanđelje 15,4)

9. Sveti Ćiril

Aleksandrijski biskup koji je dao veliki doprinos na Efeškom saboru 431. godine, sveti Ćiril, nasuprot mnogim teolozima koji su tijekom stoljeća marginalizirali milosrđe smještajući ga među mnoge druge božanske osobine (uglavnom iza onih koje su oni smatrali najvažnijima, a koje proizlaze iz metafizičke Božje biti) pokazuje nam kako Oci jasno ističu središnju ulogu milosrđa u božanskoj objavi.

U bliskoj vezi s već spomenutim krepostima je milosrđe. Ono je predobro i jako ugodno Bogu i u najvišem stupnju priliči pobožnim dušama. Budite milosrdni, kaže, kao što je milosrdan Otac vaš koji je na nebesima. (Komentar na Lukino evanđelje. Homilija 29)

10. Izak iz Ninive

Zvan kao i Izak Sirijski, podrijetlom iz Perzijskog zaljeva i za kratko vrijeme biskup Ninive, Izak je bio prilično štovan na cijelom kršćanskom Istoku. Jedan je od autora s kraja patrističkog razdoblja. Vrlo lijep tekst podsjeća nas da milosrđe treba nadvladati pravdu i da milosrdan čovjek nije pošteđen nevolja kako bi ušao u Božje kraljevstvo, kao što ih nisu bili pošteđeni Božji sin i njegovi učenici.

 A ja vam kažem, ako milosrdan čovjek ne nadiđe pravdu nije milosrdan. To jest, trebat će biti milosrdan s ljudima ne samo davši svoje nego također podnoseći dragovoljno i s radošću nepravdu. (Asketski razgovori 4)