HODOČASTILI SMO SV. LEOPOLDU MANDIĆU U ZAGREB

HODOČASTILI SMO SV. LEOPOLDU MANDIĆU U ZAGREB

With 0 Comments,

U nedjelju 17.4.2016. oko stotinjak naših vjernika sa dva autobusa zaputilo se u prema zagrebačkoj Dubravi kako bi odalo počast tijelu sv. Leopolda Mandića, molilo za zagovor i zahvaljivalo za primljene milosti. Večernju Misu u župnoj crkvi posvećenoj ovom drugom hrvatskom kanoniziranom svecu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. U koncelebraciji su bili banjolučki biskup mons. Franjo Komarica, kotorski biskup Ilija Janjić, kapucinski provincijali iz Hrvatske fra Jure Šarčević, Slovenije fra Vlado Kolenko, te Venetske provincije fra Roberto Genuin, rektor svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića u Padovi fra Flaviano Gusella i gvardijan padovanskog kapucinskog samostana fra Marco Putin, ravnatelj Hrvatske inozemne pastve dr. Tomislav Markić, moderator Nadbiskupskog duhovnog stola Marko Kovač, te još dvadesetak svećenika.
Fra Jure Šarčević je u pozdravnoj riječi, posebno pozdravio vlč. Antu Bakovića koji je sagradio crkvu i svetište sv. Leopolda u Maglaju, te je zaslužan za širenje pobožnosti prema ovomu svecu.

Na Misi je sudjelovalo više tisuća hodočasnika, među kojima i oni pristigli iz Bosne i Hercegovine, posebno iz Maglaja sa šest autobusa, kao i iz Riječke nadbiskupije, Porečko-pulske biskupije, te više župa Zagrebačke nadbiskupije. Također je sudjelovala i skupina vjernika za koje je cijelo euharistijsko slavlje prevađano na znakovni jezik.
Uvodeći u slavlje kardinal Puljić je rekao „može li se ljepše slaviti Nedjelja Dobrog Pastira od ove prigode uz divnog Božjeg pastira sv. Leopolda“.
Na početku propovijedi kardinal Puljić se osvrnuo na surovost svakodnevnog života. Naime, obilazeći župe može konstatirati da je sve manje povratnika, a mnogi koji se vraćaju, vraćaju se u sanduku.

Stresno je to čuti, a eto nama se sv. Leopold vratio u sanduku. Nakon toliko godina došao je među svoj narod, u svoju domovinu, došao i nevjerojatno pokrenuo tolike ljude, rekao je kardinal, te dodao „nije to organizirala ni politika, ni stranka, a nismo se ni mi puno s oltara pretrgli propagirajući, već je narod krenuo“. Na pitanje što privlači, rekao je „štujući relikvije, ostatke svetaca imamo osjećaj: taj je svetac kod Boga, i kad dodirnem njegove zemne ostatke imam osjećaj dodira Božje stvarnosti. Znam da je on bio smrtnik, ali on je postigao ono što svatko od nas želi: svatko od nas želi na ovoj zemlji biti sretan“. No, ustvrdio je, kako smo toliko puta bili prevareni, lažni zemaljski proroci navlače nas, nude nam ovozemaljsku sreću, ovisnost, a onda nas ostave razočaranima, prazne duše i još gore izgubljene nade“.
Nadalje, govoreći o liku sv. Leopolda, kardinal Puljić je podsjetio kako ga je u prigodi beatifikacije, Pavao VI. nazvao „pretečom duhovnog ekumenizma“, jer je on sve svoje žrtve prikazao za ostvarenje Isusove molitve na Posljednjoj večeri „da svi budu jedno“. U tom je kontekstu kardinal posvijestio, kako nama u životu oporuka drage osobe jako puno znači, a Isus je svoju oporuku izrekao u molitvi „da svi budu jedno“, a Leopold je to shvatio, shvatio je da su Otac i Sin jedno i oni žele okupiti svoju obitelj u jedno, u Božjoj ljubavi. Stoga se za to molio.

Hvalimo se da smo Kristova Crkva, Kristovi učenici, čitamo njegovo evanđelje, međutim pogledajte koliko je podijeljenosti među nama počevši od same obitelji, često puta u toj obitelji sve manje se razgovara, a još manje se razumije. Đavao sije sjeme svadljivosti, podijeljenosti, mržnje, laži i zavisti, on uživa da to sije. No, nije problem što on to sije, nego što to sjeme nikne među nama. A sv. Leopold je shvatio što to znači moliti da svi budu jedno, rekao je kardinal Puljić, te podsjetio kako je snaga molitve u euharistiji.

Mi se svaki dan molimo, svake nedjelje idemo na Misu, toliko puta se pričešćujemo, ali kao da Isusu ne damo da djeluje u nama, da nam svojom Božanskom snagom ujedinjuje u ljubavi. To ne znači da vlada jednoumlje, nego da bude sloga u ljubavi, u različitosti za istim ciljem. Stoga, potrebno je prvo unutar obitelji, župe, biskupije, unutar Katoličke Crkve, a onda unutar kršćanstva da se stvori jedinstvo, jer ako je Isus onaj koji nas ujedinjuje, onda valja nadići sve one sebičnosti, oholosti, sve ono razjedinjuje, poručio je kardinal.
Nadalje je podsjetio kako je Ivan Pavao II. sv. Leopolda nazvao „uzor ispovjednika i herojski služitelj sakramenta pomirenja i pokore“. U tom je kontekstu istaknuo, kako je u mladosti Leopold bio nagle naravi, no uspio je sebe odgojiti i vježbati da postane blag, pa su mu počeli prigovarati da je preblag u ispovijedanju.
Svi mi imamo svojih mana, svatko od nas ima svoje slabosti, zato hrlimo sv. Leopoldu, divimo se kako je on uspio, te da i nama pomogne da izgradimo srce.
Isus je lijepo rekao učite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca, on je to naučio uz Isusa i od Isusa. Ako častimo sv. Leopolda učimo od njega, a on je učio od Isusa.
Stoga je vjernike potaknuo da se preporuče zagovoru sv. Leopolda, kako bi od njega naučiti kako svladati svoje oholost, jer „ako je čovjek ponizan lako će priznati svoje grijehe, lako će se kajati“.

Uz Dan molitve za duhovna zvanja, kardinal Puljić je vjernike potaknuo da se mole sv. Leopoldu da imamo pravih ispovjednika koji će imati strpljivosti slušati ljudske jade.
Ova godina milosrđa treba nas sve pokrenuti da prepoznamo da smo voljena bića. Nema nesretnijeg čovjeka nego onaj koji osjeća da je odbačen, da nije voljen. A mi svi možemo itekako prepoznati da smo voljena bića. Bog nas voli, a to se očituje na poseban način ako otkrijemo to Božje praštanje, a njega nema bez kajanja. Moramo znati odbaciti grijeh, za grijeh se kajati, tada ću sigurno doživjeti radost praštanja, rekao je kardinal, te poželio da ovo čašćenje relikvija sv. Leopolda donese promjenu u društvo. „Potrebno je duhovno pomirenje, da zavlada sloga i zajedništvo unutar obitelji i naroda, a na poseban način da se mi oslobodimo od otrova zla, od otrova grijeha, od otrova mržnje, od otrova zavisti, od otrova ljubomore“.

Također je propovjednik podsjetio, kako je za Leopolda vrhunska vrednota bila izvršiti volju Božju.
Svi mi molimo „Oče naš“ i u njemu tražimo „budi volja tvoja“, a koliko puta bi mi htjeli Bogu zapovijedati, ljutimo se ako Bog nije uradio kako mi hoćemo. Nema pravog mira u srcu ni pravog zadovoljstva bez prihvaćanja volje Božje, to je otvaranje Božjoj ljubavi“.
Evo jedan divan znak vjere u našem narodu, koji je bez posebnog pozivanja okupio mnoštvo koje je došlo počastiti sveca: tako maloga, a tako velikoga; tako jednostavnog, a tako snažnog zagovornika. Koja je to ljepota u našem narodu: znati zahvaljivati za dar vjere kojeg imamo i kojeg živimo, te prenositi u svakidašnjicu. Potrebno je shvatiti: Bog mi je dao toliko darova, a premalo zahvaljujem. Toliko puta mi je oprostio, premalo sam zahvalio. Toliko puta me nahranio svojom Riječju i svojim Tijelom, premalo sam zahvalio. Toliko puta mi je poslao ljude na moju životnu stazu da shvatim da nisam sam. Zato sv. Leopolde nauči nas kako Božju volju vršiti, nauči nas toj malenosti, poniznosti. Nauči nas vrednovati sakrament praštanja, rekao je kardinal, te upozorio kako prvo svećenici moraju shvati koje je to Božje povjerenje imati strpljivosti i raspoloživosti kako bi se ljudima dala prilika da se oslobode napetosti, grijeha. A onda i svaki grešnik mora shvati: ne ispovijedam se ja svećeniku, nego Bogu svemogućemu preko svećenika.
Neka nas ohrabri dolazak sv. Leopolda, neka nas učini radosnijima u našoj vjeri, da to zračimo u našem svakodnevnom životu, rekao je kardinal Puljić, te propovijed zaključio molitvom „Hvala ti sv. Leopolde što si među nama. Kad odeš, ostani svojim duhom u svome narodu. Ne daj sv. Leopolde da nas voda svjetovnog duha odnese, poplavi; nego da nas zadrži snažna vjera, ljubav prema korijenima, i vjeri otaca“.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao Katedralni zbor sv. Stošije iz Zadra, pod ravnanjem Žana Morovića, uz orguljsku pratnju Dragana Pejića.
Tijekom Mise, počasnu stražu uz sarkofag s tijelom sv. Leopolda Bogdana Mandića držali su mladi u narodnim nošnjama iz Boke Kotorske i Bosne i Hercegovine, te članovi Vatrogasne zajednice Grada Zagreba

04