Jeli papa Franjo zaista heretik i koje su to navodne hereze za koje optužuju papu Franju.

Jeli papa Franjo zaista heretik i koje su to navodne hereze za koje optužuju papu Franju.

With 0 Comments,

Posljednjih desetljeća kao da smo navikli da pape navještaju i brane katoličku vjeru onako kako su je apostoli primili i predali i imali smo svete pape. Kroz povijest smo imali i pape koji su živjeli nemoralno, imali djecu, klanjali se novcu i ostale stvari, ali nikada nisu naučavali hereze. Imamo u povijesti slučaj kada je papa Ivan XXII. bio upozoren na hereze koje je kasnije opozvao na svojoj smrtnoj postelji. Zato neki kažu da nikada do sada nismo imali ovakav slučaj, da jedan papa izvrće Isusov nauk i Isusovu volju kao papa Franjo dok s druge strane pokazuje predivne geste malenosti, skromnosti, poniznosti, ljubi ruke i noge kome stigne, potiče narode europe da prihvate imigrante (ne ratne izbjeglice) i tim i sličnim gestama osvaja simpatije ljudi. Tko se uopće usudi pomisliti da papa nešto krivo naučava jer je čovjek duboke duhovnosti i skromnosti. No neki svećenici, teolozi, povjesničari i drugi znanstvenici su se usudili napisti otvoreno pismo prije par dana i izjaviti da je “sada potpuno jasno da je Papa Franjo svjestan svojeg stava koji je protivan vjeri, te da je došlo vrijeme za korak dalje, a to je proglašavanje Pape Franje krivim za herezu.” A ako se kojim slučajem Papa Franjo ne pokaje nakon opomene, onda mora prihvatiti kanonske posljedice svoga zločina”. Teške riječi. Naši katolički mediji uglavnom prenose divne geste i riječi koje papa Franjo govori i čini a ovakve stvari izbjegavaju što se može i razumjeti. Kako hrvatu katoliku objasniti da pape, najviše instance u katoličkoj vjeri, mogu naučavati nešto protiv nauka i volje Isusa Krista kad znamo koliko su samo Ivan Pavao 2. i Benedikt 16. pomogli hrvatskom narodu. I idu logikom, bolje šutjeti, pustiti i ne sablažnjavati naš narod da ne gubi vjeru u crkvu i papu. No nije li upravo ta logika i šutnja dovela do katastrofalnih posljedica po slučaju pedofilije jer se o svemu šutjelo i guralo pod tepih dok nije postala atomska bomba jer se nije odmah kad se prepoznalo ili naslučivalo reklo dosta. Kao da ništa ne učimo od povijesti. I zato treba biti jasan i iskren. Idemo vidjeti jeli papa nešto rekao nesmotreno i slučajno kao što svi mi ljudi radimo svakodnevno ili namjerno širi hereze i širi li Papa uopće hereze ili je to pogrešno tumačenje nekih osoba. I zato oni koji su ga krivo optuživali neka se javno pokaju i ispričaju jer su bili u zabludi a ako su u pravu neka postanu kao sv. Atanazije, ostave svoje udobne fotelje, riskiraju svoj život i pozicije i ugled i neka se bore za pravovjerje.

Vjerojatno vam je poznata (ili nije) njegova izjava o paklu: "Non vengono punite, quelle che si pentono ottengono il perdono di Dio e vanno tra le fila delle anime che lo contemplano, ma quelle che non si pentono e non possono quindi essere perdonate scompaiono. Non esiste un inferno, esiste la scomparsa delle anime peccatrici". Parafrazirajući skraćeno: duše koje se ne pokaju prestanu postojati, ne postoji pakao, postoji nestajanje grešnih duša. Jeli ovo hereza ili ne mi ne želimo suditi vi sami procijenite.

A ovo je sedam navodnih hereza za koje optužuju papu Franju da ih je napisao (ili potpisao) u enciklici Amoris Laetitia:

1.Pravedna osoba nema snage Božjom Milošću provesti objektivne zahtjeve Božanskog Zakona, kao da je bilo koja Božja Zapovijed nemoguća za pravedne; ili što znači da Božja Milost, kada stvara opravdanje u pojedincu, ne proizvodi uvijek i po svojoj prirodi obraćenje od svih teških grijeha ili nije dovoljna za obraćenje od svih ozbiljnih grijeha.

2.Kršćani koji su dobili civilni razvod od svoga bračnoga druga s kojim su valjano vjenčani i sklopili civilni brak s nekom drugom osobom za vrijeme života supružnika koji žive more uxorio (kao muž i žena) sa svojim civlinim partnerom i koji odluče ostati u tom stanju s punim znanjem prirode njihovog čina i punim pristankom volje za taj čin nisu nužno u stanju smrtnoga grijeha i mogu primiti posvećujuću milost i rasti u ljubavi.

3.Kršćanski vjernik može imati punu spoznaju Božanskog Zakona i dobrovoljno izabrati prekršiti ga u ozbiljnoj stvari, ali ne će biti u stanju smrtnog grijeha kao posljedica ovog čina.

4.Osoba može, dok se pokorava Božanskoj zabrani, griješiti protiv Boga tim istim činom poslušnosti.

5.Savjest može istinski i pravedno suditi da seksualni čini između osoba koje su ugovorile civilni brak jedni s drugima, iako su jedno ili oboje od njih sakramentalno vjenčani drugom osobom, mogu ponekad biti moralno ispravni ili poticani ili naređeni od strane Boga.

6.Moralna načela i moralne istine sadržane u Božanskoj objavi i u prirodnom zakonu ne uključuju negativne zabrane koje apsolutno zabranjuju određene vrste djelovanja, budući da su uvijek ozbiljno nezakonite zbog njihovog cilja.

7.Naš Gospodin Isus Krist želi da Crkva napusti svoju trajnu disciplinu nedozvoljavanja Euharistije za razvedene i ponovno vjenčane i odbijanja oprosta razvedenim i ponovno vjenčanim koji ne izražavaju kajanje zbog svojeg životnog stanja i čvrstu nakanu obraćenja s obzirom na to.

Dok se mnogi tješe da niti "vrata paklena neće nadvladati crkvu" bez obzira čini li se šteta toj crkvi ili ne te ne želimo donositi sud o papinim izjavama i gestama ali u jedno smo sigurni: ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti (Dj 5,38). Tko preživi pričat će.

fra Grgur Blažević