Darovi Duha Svetoga

Darovi Duha Svetoga

With 0 Comments,

Isus dolazi učenicima i podjeljuje im Duha Svetoga. To je životvorni Duh koji ih ispunja novim životom. To je treća božanska osoba, Duh Sveti koji ih uvodi u svu istinu. To je dar ljubavi koji ih ispunja radošću i mirom. To je obećani Branitelj koji ih oslobađa od svakoga straha. To je Duh koji u njihovim srcima čini sve novo.

U času prvog silaska Duha Svetoga, na dan Pedesetnice, rodila se Crkva. To je Duh Sveti koji je od Dvanaestorice, od kojih je svatko na svoj način i iz svojih razloga krenuo za Isusom, učinio zajednicu punu ljubavi, Crkvu Kristovu. Apostoli osjećaju silnu povezanost, novu međusobnu privlačnost i ljubav. Prodahnuti istim Duhom djeluju kao jedinstveno tijelo. Taj isti Duh neprestano se i dalje izlijeva na svoju Crkvu. Dar Duha Svetoga nije samo čin časovite Božje dobrote, nego trajni dar njegove ljubavi. Njime Bog i danas iznenađuje svoju Crkvu. On se događa u svakom sakramentu krštenja, u svakom sakramentu potvrde, u svakom polaganju ruku nad brojnim krizmanicima koji danas u sjedištima biskupija primaju njegov pečat. Na taj se način spomen na prve Duhove proživljava kao uvijek aktualan događaj jer Duh Sveti, po vjeri Crkve, i danas silazi na sve one koji su otvorena srca da ga prime.

Kako nam je potreban Duh Božji! Toliko ima različitih utjecaja i navika u ljudskom životu, a tako malo Božje ljubavi i Duha! Često se predajemo duhu ovoga svijeta, duhu sebičnosti i uskogrudne zatvorenosti i kao da živimo po zakonu tijela i slabe ljudske naravi, a ne po Duhu. Napetost između duha i tijela nikako da nađe istinsku ravnotežu u novom životu onih koji su preporođeni vodom i Duhom. Još smo uvijek u opasnosti da dopustimo da u svakodnevnom životu pretegne ono slabo i grešno. Još smo skloniji da oko sebe širimo nemir umjesto mira, da drugima život učinimo težim umjesto da ga obasjavamo radošću. Ne znamo istinski ljubiti jer se i u naše shvaćanje ljubavi utkala sebična želja za posjedovanjem, a ne velikodušno i neprestano darivanje. Treba nam Duh Sveti. Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega, govori stara duhovska pjesma i molitva. Potrebno je da Bog silom i snagom svojega Duha produhovi naša nastojanja, naše misli, naša djela, naš život. Isus nam ga je svima obećao. Jednom je u jeruzalemskom hramu uskliknuo: „Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije: i iz njegove će utrobe poteći potoci žive vode!” (Iv 7,37-38). Evanđelist dodaje da je to rekao o Duhu koga su imali primiti oni koji su povjerovali u njega.

Čovjek i čovječanstvo danas su žedni pravoga Duha. Čovjek je duhovno biće i nije stvoren da robuje sebičnim nagonima svoje tjelesne naravi, da slijedi svoje interese, nego je stvoren da se u ljubavi daruje. Stvoren je na sliku Božju, Bogu sličan. Žedni smo Duha Božjega, da on prodre u sve što živimo. Kako bi divno bilo kada bismo, prožeti Duhom ljubavi, mogli radosno služiti, nasmijani ustrajati u požrtvovnom radu za druge, strpljivo prihvaćati poteškoće, iskreno praštati, biti puni razumijevanja. Kako bi bilo divno kada bismo se susretali u iskrenosti, kada bismo se znali s jedni drugima radovati, kada bismo ispunili svoj život djelima ljubavi! Jer, gdje god ima i iskra ljubavi, tu je i Duh Božji na djelu. Kada god ljubimo, djelujemo kao pomazanici Gospodnji, Duhom obdareni, po primjeru života i djelovanja jedinstvenoga Pomazanika, Krista.

Primili smo prvine Duha. Bog je u naše biće udahnuo besmrtnu dušu. To je prvi doticaj Božje ljubavi. Po krštenju Bog je svojim Duhom u svakoga od nas udahnuo svoju milost, neizrecivi sakramentalni znak svoje osobne očinske ljubavi. Postadosmo djeca Božja. Pečatom Duha darovana nam je Božja ljubav kao neuništivi dar njegove vjernosti i nježnosti. Sakrament krizme, u kojem se taj pečat podjeljuje, ulazi u redovitu kršćansku inicijaciju. Bez sakramenta svete potvrde nismo potpuni kršćani. Njegovo primanje je čin naše kršćanske zrelosti, našeg svjesnog opredjeljenja za Boga i za život po Duhu. To je sakrament duhovskih darova kojima nam Bog iskazuje neizrecivo povjerenje: daje nam svoje darove da po nama drugim ljudima oko nas otkriva i dalje razdaje svoju ljubav. Duhom prožeti svjedočimo Božju ljubav u prijateljstvu i u susretima, u bračnoj vjernosti i ljubavi, u odgoju djece i požrtvovnosti roditeljstva, u služenju drugima bez sebičnih nakana. Po sakramentu svete potvrde na te darove imamo pravo. Danas je dan kada ih možemo od Boga tražiti i očekivati.

Fra Zvjezdan Linić