IZ GOVORA ŠTO GA ODRŽA NA POSLJEDNJOJ SINODI SVETI KARLO

293684

Svi smo doduše slabi, priznajem, ali nam je Gospodin Bog dao sredstva kojima si možemo, ako hoćemo, lako pomoći. Svaki bi kršćanin zacijelo htio posjedovati neporočnost života za koju uviđa da se od njega traži, biti suzdržljiv i pokazivati, kako se dolikuje, anđeosko vladanje. Međutim, ne pomišlja da se za to prihvati sredstava: postiti, moliti, izbjegavati razgovore zlih kao i štetne i opasne prisnosti.

Onaj se opet tuži da kad uđe u crkvu moliti odmah mu dušu obuze tisuću stvari koje ga odvlače od Boga. Ali što čini prije nego stupi u crkvu, kako se spremio, koja je sredstva uzeo i upotrijebio da očuva sabranost?

Želiš li da te poučim kako ćeš napredovati iz kreposti u krepost i ako već u crkvi sabran, kao ćeš drugi put biti još sabraniji i tvoj prinos Bogu još miliji? Slušaj što ću reći. Ako je u tebi već zapaljen neki žižak božanske ljubavi, nemoj ga smjesta izdati i izložiti vjetru. Tiganj drži zatvoren da se ne ogladi i izgubi toplinu. Izbjegavaj – koliko možeš – rastresenost; ostani sabran s Bogom, izbjegavaj isprazne razgovore.

Dužnost ti je propovijedati i poučavati? Trudi se i prioni uz ono što je potrebno da tu dužnost valjano obaviš. U prvom redu sam čini, propovijedaj životom i vladanjem da ne bi oni koji vide da jedno govoriš, a drugo radiš ismijali tvoje riječi i vrtjeli glavom.

Jesi li dušobrižnik? Nemoj zbog toga zanemariti brigu o sebi. Nemoj se tako izdašno drugima porazdijeliti da tebi ne bi od tebe ništa preostalo. Treba da se sjetiš duša kojima si na čelu, ali tako da se be ne zaboraviš.

Shvatite, braćo, ništa nije tako potrebno svim crkvenim ljudima koliko mislena molitva koja sve naše djelovanje prethodi, prati i slijedi. Molit ću psalme, veli Prorok, i razumjet ću. Obavljaš li sakramente, misli, brate, što činiš; ako proslavljuješ misu, razmatraj što prikazuješ; moliš li psalme u koru, misli kome i što govoriš; ako dušama ravnaš, misli kojom su krvlju oprane. I tako nek se sve vaše vrši u ljubavi. Tako ćemo lako moći nadvaldati sve poteškoće koje danomice, to je nužnost (u to smo naime postavljeni), u velikom broju doživljavamo. Tako ćemo imati snage da Krista rodimo u sebi i u drugima.

Sv. Karlo Boromejski