SRETAN BLAGDAN SVETOGA ROKA ZAŠTITNIKA NAŠE ŽUPE I GRADA, SVIMA PO SVEM SVIJETU A POSEBNO NAŠIM VIROVITIČANIMA
With 0 Comments,PJESMA SVETOM ROKU
Znatel’
istinitu priču o ovom mladiću
Što se rodi davno u francuskom
gradiću?
Zašto se na slikama prikazuje sa psom
i zašto mu je
šuma postala ko dom?
Dugo
su mu roditelji bez djece bili,
a želju svoju pred Bogom nisu
krili.
Godinama Bogu prinose molitveni žar
pa im Bog dade
malog Roka na dar.
Kršćanski
odgoj od roditelja prima
i od njih uči milosrđe prema
ubogima.
Majka mu one najzapuštenije pohađa
pa se i u Roku
ljubav za sirote rađa.
Osim
do siromaha i do crkve rado ide
a tamo ga Božje oči u klečanju
vide.
Na koljenima Roko uči ljubav za Boga
a u služenju
ljubav za bližnjega svoga.
Kad
sa dvadeset godina roditelje izgubi
on Boga i siromaštvo još
više uzljubi.
Sve što je imao Roko uze pa proda,
a onda to
razdijeli, siromasima poda.
Do
Rima želi poći, u dugome hodu,
sa štapom u ruci i tikvicom za
vodu.
Nije mu važno kako mještani ovo vide,
preko Pirineja i
Alpa ko siromah ide.
Čim
prijeđe granicu čuje loše vijesti
da će u Italiji mnoge u
bolesti sresti.
Kuga je zavladala u selima i gradovima,
a za
dvorit bolesnike premalo ih ima.
Opasnost
je za svakog da se zarazi,
al ovaj mladić im prilazi, na se ne
pazi.
Nepodnošljiv zadah posvuda krene,
jer i smrt je pokosila
mnoge zaražene.
Svoju
mladost Roko želi bolesnima dati
pa će sa tom molbom pred
bolničare stati.
O, nećeš ti moći udisati toga smrada!
–
Upravitelj ga odvraća od gledanja jada.
A
zašto da mi svoj život štedimo,
kao da mi više od Isusa
vrijedimo?
On je Bog, pa je htio biti poput sluge
zato bi i mi
trebali živjeti za druge!
Zadivljen
sada pored takva odgovora
upravitelj shvati da ga pustit mora.
I
tako Roko, u zemlji ovoj stranac,
živi kao milosrdni samaritanac.
U
jednom mjestu nije mogao stati
pa je i drugdje htio bolesne
njegovati.
Želeć da se za teže slučajeve brine
ide od jedne
do druge pokrajine.
Kad
je već jenjavala bjeda duboka,
kuga ipak nije zaobišla ni
Roka.
Kao i rane i uvrede ljudi ga stižu,
pa se osjeti sam ko
Isus na križu.
U
toj svojoj muci u očaj nije pao,
da ova bol vrijedi dobro je to
znao.
I tako šuma i koliba kraj potoka
posta dom za slugu
Božjeg – Roka.
I
dok on tu muku strpljivo podnosi
jedan pas mu redovito kruh
donosi.
A kad vlasnik opazi što to pas radi
prati ga u šumu
pa se jako iznenadi.
Taj
čovjek je plemić Gottard bio
što se sada i sam nad Rokom
sažalio.
Brinuo se za njeg sve do ozdravljenja,
makar bolest
Roku izgled puno mijenja.
U
domovinu se vraća, u ratno vrijeme
a sad od mještana prima novo
breme.
Nitko ga ne pozna ni od njegova roda,
stog’ svi misle
da je stranac i uhoda.
Rokov
stric je bio načelnik u gradu
pa ga njemu na presudu dadu.
Lice
Rokovo bi nepoznato i stricu
te ga on dade bacit u tamnicu.
Tu
je pet godina, a ni za što kriv
i još će, misli, samo kratko
biti živ.
Kad osjeti da je kraj svećenika želi
da mu svete
sakramente udijeli.
A
kad svećenik do ćelije doći treba
vidi je svu obasjanu svjetlom
sa neba.
Trideset treća godina zadnja mu bila,
kad se duša
mirno Bogu preselila.
Mještanima
sada čuđenje na licu
kad vide koga su osudili na tamnicu.
Kasno
mještanina tog srce im prima
i sad ga pokapaju s velikim
počastima.
I
KAD SRCA BIVAJU OD KAMENA TVRĐA
SVETI ROKO BUDI NAMA
PRIMJER
MILOSRĐA!
MOLI
ZA NAS,
PA DA I MI SPREMNO SLUŽIT ZNAMO,
DA NE ŠTEDIMO
ŽIVOTA,
VEĆ SE NA SLUŽENJE DAMO!
Leave a Reply