Gospodin je vidljivo došao k svojima. I nosilo ga je njegovo stvorenje, od njega nošeno. I onu neposlušnost ispod drveta ispravio je poslušnošću na drvu. I tako je onu zavedenost kojom kobno bijaše zavedena djeva Eva, dana već mužu, on razriješio po onoj pravoj blagovijesti koju je anđeo navijestio udatoj Djevici Mariji.
Kao što je onu zavela riječ andelova da, nevjerna Božjoj riječi, bude neposlušna Bogu, tako je ova po anđelovoj riječi primila blagovijest da, poslušna Božjoj riječi, bude bogonositeljica. I kao što ona bijaše zavedena na neposlušnost Bogu, ova bi svjetovana da Bogu bude poslušna. I tako Djevica Marija posta odvjetnicom djeve Eve.
On, dakle, postavši glavom svemu, sve uspostavi. Zametnu rat s našim neprijateljem i svlada ga te njemu koji na početku u Adamu sve nas zarobi, glavu razbi. Čitaš u Knjizi Postanka što reče Bog zmiji: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između rođa tvojeg i rođa njezina; on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.
Time se naviješta kao satirač glave zmijine onaj koji se, kao potomak Adamov, imao roditi od žene Djevice. Taj je potomak onaj o kome veli Apostol u Poslanici Galaćanima: Dok ne dođe Potomak kome je namijenjeno obećanje.
To je još očitije rečeno u istoj poslanici: Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga, od žene rođena. Da pobjeda nad neprijateljem bude pravedna, trebalo je da ga pobijedi čovjek od žene rođen. On je naime od početka po ženi zavladao čovjekom, stavši nasuprot čovjeku.
Stoga Gospodin i izjavljuje za se da je Sin čovječji, uspostavljajući i obnavljajući u sebi onoga prvog čovjeka, od kojega je uzeta prva tvar za ženu. I tako, kao što po pobijeđenom čovjeku sav naš rod siđe u smrt, tako opet po čovjeku pobjedniku uzlazimo na život.