Kad je Anđeo Djevici Mariji objavio tajnu, priopćio joj je da je stara nerotkinja postala majkom, da bi joj primjerom učvrstio vjeru i uvjerio je kako Bog može sve što mu se mili.
Čim je to Marija čula, pohitjela je u gorski kraj, ali ne zato što ne bi vjerovala proročanskoj riječi, ili što bi vijest držala nepouzdanom a primjer sumnjivim, nego zato što se veselila ostvarenju želje, što je bila spremna na uslugu i što se žurila da donese radost. Kamo bi se već puna Boga žurila nego u više predjele? Milost Duha Svetoga ne zna za sporost. Blagodati Marijina dolaska i Gospodinove prisutnosti brzo su se očitovale: Čim je Elizabeta čula Marijin pozdrav, od radosti zaigra dijete u njezinu krilu i ona se napuni Duha Svetoga.
Pripazi na različno značenje pojedinih riječi. Elizabeta je prva čula glas, ali je Ivan prvi osjetio milost. Ona je čula po prirodnom zakonu, a on se obradovao zbog otajstva. Elizabeta je doživjela Marijin dolazak, on Gospodinov; žena ženin, a plod dolazak Ploda. One govore o milosti, a oni iznutra milosno djeluju i u majkama pri susretu stvaraju tajnu ljubavi. Zbog dvostrukog čuda majke proriču nadahnute duhom mališana. Čedo zaigra, majka se napuni milošću. Duh Sveti nije napunio milošću majku prije sina, nego nakon sina. Zaigrao je veselo Ivan. Od radosti je zaigrao i Marijin duh. Elizabeta se napunila pošto je Ivan veselo zaigrao. Marija se nije napunila, nego se u duhu radovala. Nedokučivi je nedokučivo djelovao u majci. Elizabeta se napunila milošću nakon začeća, a Marija prije. Blažena si — reče — jer si povjerovala. No, blaženi ste i vi koji ste čuli i povjerovali. Koja god duša uzvjeruje, začinje i rada Riječ Božju i priznaje njezina djela.
Neka u svakome bude Marijina duša, da veliča Gospodina; nek u svakome bude Marijin duh, da se raduje u Bogu. Premda je samo jedna Kristova Majka po tijelu, ipak je Krist plod sviju po vjeri, jer svaka duša prima Riječ Božju ako bez grijeha i bez mana čuva neporoč- nost i čistoću.
Dakle, koja god duša uzmogne biti takva, ona veliča Gospodina kao što je Marijina duša veličala Gospodina i njezin se duh radovao u Bogu Spasitelju. Gospodin se, naime, veliča. I na drugom ste mjestu čitali: Veličajte sa mnom Gospodina, ne zato jer bi ljudski glas mogao Gospodinu nešto dodati, nego jer se on u nama slavi. Krist je naime slika Božja. Zato, ako duša nešto sveto i pobožno učini, ona slavi onu sliku Božju na čiju je sliku stvorena i dok nju veliča, postaje uzvišenija jer na svaki način dijeli s njom njezinu veličinu.